Poliptih s otoka Lopuda, pripisan Matku Junčiću, i. Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića - PDF

Description
Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića 23 Katarina Alamat Kusijanović Katarina Alamat Kusijanović Hrvatski restauratorski

Please download to get full document.

View again

of 18
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Investor Relations

Publish on:

Views: 35 | Pages: 18

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića 23 Katarina Alamat Kusijanović Katarina Alamat Kusijanović Hrvatski restauratorski zavod Restauratorski odjel Dubrovnik Izvorni znanstveni rad/ Original scientific paper Primljen/Received: UDK: 75(497.5 Dubrovnik) Junčić, Matko 75 Ugrinović, Ivan DOI: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića sažetak: Dva poliptiha datirana u sredinu petnaestog stoljeća, Ugrinovićev s otoka Koločepa iz i Junčićev s otoka Lopuda iz 1452., opisuju se kao zakašnjeli odjek venecijanskog trecenta, poglavito Paola i Lorenza Veneziana. Na osnovi toga razvila se teorija o trajanju trečentističke tradicije u dubrovačkom slikarstvu ili takozvanog retardiranog oblika slikarskog izričaja. Istraživanja provedena tijekom recentne restauracije dovela su postojeću atribuciju u pitanje i otvorila mjesto tezi o postojanju jedne do sada nepoznate radionice u Dubrovniku u drugoj polovici 14. stoljeća. Uz specifičnosti vidljive u načinu oslikavanja, rezbarenju okvira, upotrebi i vrsti alatki za pozlatu, primjenjivan je i mjerni sustav svojstven Veneciji, a ne onaj dubrovački, u upotrebi od 15. stoljeća, koji je i izrijekom naveden u narudžbi iz 1452., temeljem koje je lopudski poliptih ponajviše i atribuiran Matku Junčiću. Spomenuti restauratorski zahvat obavljen je na dijelovima poliptiha s Lopuda i dakako da se zaključci izvedeni iz materijalnih analiza izravno odnose upravo na to djelo. No uključivanje koločepskog oltara u iznesene teze ne temelji se tek na zaključivanju po analogiji. Relevantna arhivska građa potkrijepljena metrološkom analizom govori u prilog opravdanosti deatribucije koločepskog djela, kao i onog s Lopuda. ključne riječi: poliptih, Paolo Veneziano, Lopud, Koločep, Ivan Ugrinović, Matko Junčić, 14. stoljeće, slikarska radionica Poliptih s otoka Lopuda, pripisan Matku Junčiću, i onaj s otoka Koločepa, pripisan Ivanu Ugrinoviću teme su ovog rada. Temeljem tih atribucija, slikarstvo Ugrinovića i Junčića bilo je opisivano kao retardirani stil, odnosno, zakašnjeli odjek venecijanskog trecenta. Restauratorski radovi, koji su trajali četiri godine, dali su mogućnost uvida u brojne specifičnosti tehnologije i načina oslikavanja, rezbarenja okvira, kao i alatki za pozlatu, njihovoj vrsti, veličini i načinu upotrebe. Slijedom tih istraživanja, bolji je uvid u sam izvornik te je atribucija tih dvaju poliptiha navedenim majstorima, a samim tim i njihova datacija, dovedena u pitanje. Cjelovit rad bio je prezentiran i na skupu Dani Cvita Fiskovića. O burnoj prošlosti lopudskog oltara Imajući u vidu i neke ključne razlike između ta dva oltara, prije svega burnu prošlost lopudskog poliptiha, njegovo današnje stanje i način na koji je prezentiran, čini se 24 portal Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 6/ Stanje lopudskog poliptiha (pripisanog Matku Junčiću) prije restauracije (nakon što je raspiljen godine). Na lijevoj strani su dijelovi poliptiha prije preuzimanja na restauraciju godine, a na desnoj strani je mali poliptih koji se i danas nalazi u crkvi Gospe od Šunja (fototeka HRZ-a) uputnim dati nešto više mjesta njegovu detaljnijem opisu i kratkom povijesnom osvrtu. Poliptih je jednom doslikan 1574., potom raspiljen, dvaput preslikan i dvaput restauriran, što je uvelike otežavalo sagledavanje izvornog slikarstva. Jedini opis oltara prije njegova rastavljanja sačuvao se u sumarnom opisu Urbana Talije godine. 1 Izvorna konfiguracija poliptiha objedinjavala je, dakako, sve panele (šesnaest), ali intervencija iz 19. stoljeća, izvedena iz dosad nepoznatih razloga, rezultirala je rekompozicijom, odnosno manjim poliptihom, što je ujedno i stanje zatečeno pri početku restauracije. Manji poliptih koji se danas nalazi u crkvi Gospe od Šunja sastoji se od pet polja, središnjeg s likom Bogorodice, dva veća bočna s likovima svetaca i dva manja iznad njih, s poprsjima evanđelista. Likovi svetaca pogrešno su orijentirani u odnosu prema Bogorodici te su oba okrenuta lijevo, dok su na preostalim odvojenim panelima, pohranjenima u Župnom muzeju, sveci okrenuti desno. 2 Na četiri izdvojena panela iz Župnog muzeja nalaze se također slike svetaca. Dvodijelni niz čine likovi sv. Nikole, Magdalene, Jeronima i Katarine, s poprsjima evanđelista i dva slikovita prizora nejasnog sadržaja iznad njih. Prvi, vrlo oštećen prizor protumačen je potpisom: NATIVITAS BEATE MARIAE i prikazuje osobu polupolegnutu u krevetu smještenom pod ciborijem. Na drugoj slici je mali lik mučenika Danijela između dva lava (sl. 1). Za razliku od relativno dobro sačuvanih figura svetaca u donjem dijelu, likovi u gornjem nizu dosta su oštećeni i jedva se iščitavaju. Slike donjeg niza sparene su s manjim slikama gornjeg, a četiri tako nastale kompozicije od po dva polja zatečene su spojene u dvije manje cjeline s improviziranim okvirima grube izrade. Ukupno je sačuvano četrnaest polja. Nije sigurno da je mala izdvojena slika Raspeća bila smještena iznad kruništa oltara nad Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića 25 Condition of the Lopud polyptych (attributed to Matko Junčić) before conservation (after it was sawn into pieces in 1890). On the left are portions of the polyptych before the 2005 conservation; on the right is the small polyptych, still located in the church of Our Lady of Šunj (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) glavnom slikom, ali pripisuje se istom autoru, za kojega se već desetljećima drži da je bio Matko Junčić. Majstor Matej Junčić Kako saznajemo iz izvora, 3 majstor Matej Junčić učio je slikati u radionici svojeg oca štitara. Pet godina djelovao je u Kotoru, gdje je izradio nekoliko važnih slika s figurama svetaca u duboreznim okvirima. Slikajući u Dubrovniku i Kotoru, surađivao je najviše sa slikarom Lovrom Dobričevićem (zajedno su izradili i jednu ikonu u Gospi od Škrpjela). Slikao je i rezbario, načinivši više oltarnih pala i poliptiha, npr. za crkvu sv. Nikole na Prijekom 1448., crkvu sv. Petra i samostan klarisa u Dubrovniku te franjevački samostan u Rijeci dubrovačkoj itd. 4 Od toga dojmljivog opusa danas je, izuzmemo li poliptih s Lopuda (datiran u 1452.), ostao samo zapis o suradnji s Lovrom Dobričevićem na poliptihu Krštenje Kristovo iz dominikanskog samostana u Dubrovniku godine. 5 U svezi s tim djelom upadljivo se rijetko spominje Junčić, iako je preuzeo narudžbu zajedno s Dobričevićem. 6 Nedvojbeno je razlog tomu što se njegov rad, ponajviše upravo zbog pripisanog mu zakašnjelog trečentističkog izričaja vidljivog na lopudskom poliptihu, smatrao nedoraslim majstoru Dobričeviću. Takvo mišljenje zadržalo se usprkos nelogičnostima koje se mogu formulirati u sljedećim pitanjima: Ako je Junčić radio barem kratko s Dobričevićem, kako je mogao četiri godine poslije naslikati sliku s tolikim utjecajem Paola Veneziana, tj. lopudski poliptih? Kako to da je, primjerice, Božidar Vlatkov, otac Nikole Božidarevića, također radio s Dobričevićem i nakon te suradnje nastavlja slikati u maniri majstora, a Junčić se vraća trecentu? I Vicko Lovrin, sin Lovre Dobričevića, izlazi iz radionice svojega oca pokazujući njegov vidan utjecaj u svojem li- 26 portal Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 6/ Koločepski poliptih pripisan Ivanu Ugrinoviću, detalji (fototeka HRZ-a) The Koločep polyptych attributed to Ivan Ugrinović, details (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) kovnom izričaju; zašto se isto nije dogodilo i s Matkom Junčićem? Ta pitanja postaju još važnija razmotrimo li što nam o Junčićevu umjetničkom ugledu govore dostupni arhivski zapisi. U jednom dokumentu iz godine, zastupnici franjevačkog samostana u Cavtatu zahtijevaju da im slikar Božidar Vlatkov i njegov sin Nikola Božidarević izrade veliku oltarnu palu za njihovu crkvu i da se pritom ugledaju na središnju sliku Bogorodice i njezine bočne figure koje je izradio upravo Matko Junčić gotovo pola stoljeća prije u kapeli sv. Jeronima franjevačkog samostana u Dubrovniku. Teško je održiva pretpostavka da su pritom naručitelji imali na umu tada već stoljeće i pol star stil Paola Veneziana. No i samom Junčiću je svojevremeno ugovorom određivan likovni uzor: godine predstavnici bratovštine crkve Domina u Dubrovniku traže od Junčića da njegov poliptih namijenjen glavnom oltaru crkve bude s istim figurama i duborezom kao što je na pali glavnog oltara crkve Sv. Križa u Gružu, koju je osam godina prije te narudžbe izveo slikar Ivan Ugrinović, umjetnik kojemu se pripisuje koločepski poliptih. 7 Majstor Ivan Ugrinović Slikar Ugrinović u dokumentima se spominje u zrelim godinama. Bio je najplodniji majstor tridesetih i četrdesetih godina 15. stoljeća: uz izradu oltarnih slika, oslikava štitove, škrinje, piturava saloče... surađuje i s drugim slikarima. Kao i u slučaju Junčića, i tu je teško objašnjiv nesklad između izraza demonstriranog na njemu pripisanom poliptihu i onoga koji je zapravo predstavljao duh vremena. Prisjetimo se, Blaža Jurjeva je Veliko vijeće plaćalo šest godina da živi i radi u Dubrovniku pa je zasigurno utjecao i na ostale umjetnike toga grada. Blaž je u gradu boravio do 1427., a koločepski oltar datiran je u godinu: Johannes Ugrinovich vereinbart mit dem Kapellan Civecho der Kirche auf der Insel Calamotta facere et completam dare... unam anconam illius qualitatis, forme, picture, auro et laborerio et auratura... qualis est... ancona parva nove, que est in monesterio S. Clare 8 (sl. 2). Mjere Junčićeva poliptiha Povezivanje Junčićeva imena s lopudskim poliptihom u biti se temelji na interpretacijama povjesničarima dostupnih ugovora i narudžbi. Prvi put je ugovor objavio Karl Kovač, 9 ali ne dovodeći ga u vezu sa sačuvanim slikama. Prema ugovoru, poliptih treba biti tri i četvrt lakta visine, a četiri lakta širine. Vojislav Đurić referira se na atribuciju Vicka Lisičara i Ljube Karamana i pritom piše: Mi smo danas u stanju da te mere još više približimo onima od tri i četvrt du- Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića Rendgenska snimka osam tabli lopudskog poliptiha na početku restauratorskog zahvata (fototeka HRZ-a) X ray image of eight panels of the Lopud polyptych at the beginning of the conservation (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) brovačkog lakta visine i tri i po širine, koje su predviđene ugovorom, ako se spoje sve pojedinačne mere rasparenog poliptiha po širini, dobija se oko 180 cm, što odgovara skoro točno meri od tri i po dubrovačka lakta. Precizna visina od tri i četvrt dubrovačkog lakta, koja iznosi u današnjim merama između 160 i 170 cm, dobija se ako se na sadašnju visinu centralne slike sa duborezom doda visina kompozicije Raspeća iz župnog muzeja na Lopudu zajedno sa njegovim duboreznim okvirom. Prema tome, izgleda nesumnjivo da poliptih iz Gospe od Šunja, koji je nekada bio na glavnom oltaru, treba smatrati delom slikara Matka Junčića. 10 Kronologija intervencija na lopudskom (Junčićevu) poliptihu Ne ulazeći još uvijek u problem mjera i mjerenja, nakon obavljene restauracije možemo s pravom postaviti već u uvodu nagoviješteno pitanje: Koje su to slikarstvo vidjeli povjesničari umjetnosti na lopudskom oltaru, pripisujući ga nesumnjivo Matku Junčiću? Restauracija lopudskog poliptiha potvrdila je stav Igora Fiskovića: 11 Tek uz neophodni restauratorski zahvat moći će se točnije spoznati prvobitni oblik i sadržajni sustav čitavog poliptiha. Također je još jedanput potvrđeno i pravilo da, osim u razmjerno rijetkim slučajevima ekstremnih degradacija, različite intervencije i popravci nerijetko ometaju percepciju izvornog slikarstva u bitno većoj mjeri nego s vremenom akumulirana oštećenja na umjetnini. Prema narudžbi Miha Pracata iz 1574., sliku je prvi put preslikao renesansni firentinski slikar Simone Ferri. Od slikara je bilo naručeno da na slici u lopudskoj crkvi Gospe od Špilica oslika vratnice koje će zatvarati oltar i na kojima će biti prikazano Rođenje Bogorodice, a kad su zatvorene, da pokazuju prizor Navještenja, Boga Oca i anđele. Simone Ferri se obavezuje i da će zlato i boje biti iste kao na vratima orgulja u Velikoj Gospi u Dubrovniku. Uz navedeno, slikar se obavezao da će restaurirati i očistiti, obnoviti i refreškati boje (na ostalim figurama) 28 portal Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 6/2015 U mapi sumpora (S) uz sumpor se preklapa i olovo (Pb). 1. Svjetlosmeđi sloj gips, Ca + S 2. Tamnoplavi sloj azurit, Ca + Cu + Si 3. Svjetloplavi sloj olovna bijela + azurit 4. Tamnoplavi sloj ultramarin, Al + Si + S U gornjem sloju korišten je sintetički ultramarin koji se počinje rabiti u 19. st., dok je u donjem sloju azurit, pigment korišten do 17. stoljeća. 4. PIXE spektrometrijska analiza pigmenata (dokumentacija HRZ-a) PIXE spectrometry analysis of the pigments (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) i zlato koje to djelo čine lijepim. 12 Poliptih s Lopuda tako se već stoljećima sagledavao s tim renesansnim preslikom. Posebno kvalitetno je doslikana zlatna draperija u duhu doba, tj. u stilu Nikole Božidarevića. Nakon Ferrija, sliku u 19. stoljeću preslikavaju restauratori Centralne komisije u Beču. Iz pisanih izvora koje objavljuje Stanko Piplović, nalazimo da je... slikar Eduard Gerisch bio na Lopudu i restaurirao u crkvi Gospe od Šunja oltarnu palu Gospa sa svecima. 13 Restauracija koločepskog poliptiha također je evidentirana u arhivskim dokumentima. Don Vice Medini u Ljetopisu piše pod datumom 17. siječnja godine: Na trošak Centralne komisije za sačuvanje spomenika u Beču, bi popravljen stari ikonostas i antipendij što pripada kapeli sv. Antuna Opata na Kaštelu. Popravio ga je prof. Ritschel. U slučaju lopudskog poliptiha, intervencije navedene u arhivskim spisima potvrđene su i analizama tijekom restauratorskog zahvata. Konzervatorsko-restauratorski radovi ( ) Konzervatorsko-restauratorski radovi 14 na osam oslikanih tabli i atici davno raspiljenog poliptiha s Lopuda započeti su u dubrovačkoj radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda. Paneli su u radionicu stigli u lošem stanju, s izraženim osipanjem slikanog sloja i mjestimičnim odignućima boje i podloge i do 2 mm. Sve slike su bile vidljivo preslikane, i to uglavnom u dva do tri sloja boje. Prvi (S. Ferrijev, 1574.) i drugi (E. Gerischev, 1896.) sloj su se na mjestima jasno vizualno razdvajali. Nakon Ferrijevih doslika i Gerischevljevih intervencija dijelovi poliptiha pretrpjeli su još jedno veće i kvalitetom loše preslikavanje, kao i oštećenja slikane površine (na površinama nekih draperija uklonjena je preparacija do samoga drva pa je novi preslik na samoj drvenoj površini). Pri tom zahvatu slike su dobile i već spomenute rudimentarne okvire. S obzirom na to da su zatečeni oslici varirali kvalitetom, u prvom je trenutku bilo upitno treba li ih i do koje mjere uklanjati. Da bi se ustanovio stupanj očuvanosti donjih slojeva, provedena je radiografija rendgenskim zrakama, kao i infracrvena reflektografija. Rendgenska snimka jasno je ukazala na postojanje sačuvanog izvornog slikanog sloja. 15 Superpozicija rendgena i izvornog slikanog sloja pokazuje jednake tamne površine koje predstavljaju voštane kitove iz neke prijašnje restauracije (sl. 3). Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića Tijek restauratorskog postupka na liku sv. Katarine, stanje prije restauracije, stanje nakon čišćenja i završni retuš (neutralnim tonom povezani su ostaci originalnog slikanog sloja) (fototeka HRZ-a) The course of conservation on the figure of St. Catherine, condition before conservation, after the cleaning and final retouch (neutral tone was used to bind the remains of the original painted layer) (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) Dezinsekcija ozračivanjem gama-zrakama provedena je na Institutu Ruđer Bošković. Tijekom radova obavljene su i kemijske analize slojeva i pigmenata; primijenjena je površinska distribucija elemenata u uzorcima (uzorak u prahu) i spektroskopija s protonskim snopom (PIXE) 16 na istom Institutu. 17 Jedan od povoda za ta istraživanja bile su upadljive razlike između atike i ostalih fragmenata poliptiha. Bitno kvalitetniji oslik atike uz znatno manju prisutnost preslika stvorio je potrebu za nedvojbenim utvrđivanjem je li atika i izvorno dio poliptiha. Primijenjeni dijagnostički postupci stoga su uključivali i istraživanja plavih pigmenata, kao i analize slojeva na panelima (sl. 4). Radiografija rendgenskim zrakama i spektrometrija emisije rendgenskih zraka potaknute protonima dale su rezultate koji su izravno utjecali na odluke o daljnjem restauratorskom zahvatu. Osim što je radiografija pokazala izuzetnu kvalitetu donjeg sloja, ukazivala je i na njegovu relativno dobru sačuvanost. PIXE spektrometrija je u izvornom sloju utvrdila prisutnost pigmenata koji su se koristili do 16. ili 17. stoljeća, dok je u gornjim slojevima pokazivala i pigmente koji su otkriveni u 17. i 19 stoljeću. Takvi nalazi potvrdili su prisutnost preslika, jasno određujući površine koje se mogu slobodno ukloniti. K tomu se i atika na temelju svih istraživanja definitivno pokazala dijelom iste cjeline, a okolnost da je ona gotovo u cijelosti izvorno oslikana, omogućila je konkluzivne analize i usporedbe s pigmentima na ostalim panelima. Loša kvaliteta slojeva nad originalom nije ostavljala dvojbe u pogledu uklanjanja naknadnih intervencija. Uklanjanje preslika nastalih kroz stoljeća otkrilo je izvorne slojeve nanesene nekom drugom slikarskom rukom, otvarajući pogledu izgled lopudskog poliptiha koji je bio skriven još od 16. stoljeća (sl. 5, 6). Tako je i slikarska tehnika umjetnika mogla biti bolje shvaćena. Restauratorski radovi koji su trajali četiri godine dali su uvid u brojne specifičnosti tehnologije i načine oslikavanja, rezbarenja okvira, kao i uvid u primjeni alatki za pozlatu, njihovoj vrsti, veličini i načinu upotrebe. Zbroj svih analiza tijekom i nakon restauracije ukazivao je na venecijanski trecento, kako likovno i u načinu oslikavanja morelijanskih detalja, tako i tehnološki. Slikarska tehnologija Majstor lopudskog poliptiha, kao i majstori trecenta, najprije podslikava crno-zelenim oslikom, potom nanosi lokalne boje i gradi smeđe tonove, lica vrlo karakteristično rumeni, povlači osnovne crne linije i postupno osvjetljava lica, gradeći svijetle tonove inkarnata lazurno, kako bi se rumenila i sjene providjele kroz gornji sloj. Potom izvlači pramenove kose u dva sloja i na kraju iscrtava crnom, tankom linijom. Pri nanošenju svakog osvjetljenja omogućava transparentnost donjih oslika. Jednak način oslikavanja nalazimo na oba poliptiha. Nažalost, na poliptihu s Lopuda likovna kvaliteta ne može se 30 portal Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda 6/ Tijek restauratorskog postupka na liku sv. Nikole, stanje prije restauracije, rendgenska snimka i završni retuš (neutralnim tonom povezani su ostaci originalnog slikanog sloja) (fototeka HRZ-a) The course of conservation on the figure of St. Nicholas, condition before conservation, x ray image and final retouch (neutral tone was used to bind the remains of the original painted layer) (Photo Archive of the Croatian Conservation Institute) Katarina Alamat Kusijanović: Nepoznata slikarska radionica 14. stoljeća i deatribucija Matka Junčića i Ivana Ugrinovića Detalj punce koločepskog poliptiha i detalj punce na rapskom poliptihu Paola Veneziana (fototeka HRZ-a) Detail of
Related Search
Similar documents
View more...
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks