Podnesak kazneno 16 4 2018

Description
...

Please download to get full document.

View again

of 13
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Documents

Publish on:

Views: 2 | Pages: 13

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
  1 Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017 10380 Sveti Ivan Zelina Ilica 207 10 000 Zagreb 16. travnja 2018. 2*   PODNESAK    PREDMET:   Dopuna moje g odgovora na 2. tužbu, u svjetlu neistinitih navoda tužiteljice od 6. 3. 201 8.   Poštovani, zbog okolnosti obijesnog parničenja ovdje tužiteljice Dijane Zoričić tj. desetak njezinih prijava i tužbi protiv mene, od kojih je samo ovaj sud samo tijekom 8 mjeseci prošle godine zaprimio čak 3 (!), kao i zbog njezinih novih neistinitih, zapravo, svjesno lažnih navoda u iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018. potrebno je u glavnim crtama podsjetiti na moje odgovore na 1. i 3. tužbu, kao i (zbog navedenih lažnih tvrdnji) nadopuniti moj odgovor na 2. tužbu.   I.   Moj odgovor na 1. tužbu  poslan je u roku od svega 1 dan od mog primitka te tužbe , i nosi nadnevak 1. ožujka 2017. Naknadno sam –   ne toliko radi nužnosti , koliko radi dodatnog pojašnjenja situacije ovome sudu taj odgovor dopunio podnescima s nadnevcima: 13. ožujka, 15. ožujka i 27. ožujka  ( Dokazi 1-30 ). 1   II.   A) Moj odgovor na 2. tužbu  poslan je 12. svibnja 2017. 2  tj. čak  isti dan po njezinu primitku(!), jer je bilo očito da se radi o obijesnom parničenju , jer su u toj tužbi , kao uostalom i u osta le 2 tužbe  spojene u ovaj predmet (tj. 1. i 3.) „očekivanja podnositelja u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima“ , obzirom da su tužiteljici zadnja 4 suda u njezinim ovdje ponovljenim optužbama već dala za krivo, a što je razvidno iz njihovih četiriju presuda: 1) Prekršajnog suda u Hvaru od 26. 05. 2014.; 2) Visokog prekršajno g suda u Zagrebu od 5. ožujka 2015. ; 3) Općinskog suda u Novom Zag rebu od 5. listopada 2015.; te 4) Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12. listopada 2016 ., a koje presude su sve priložene već u odgovoru na 1. tužbu, dana 1. ožujka 2017., i to kao Dokazi: 4, 5, 8-9  te  10  (2 lista!), a što sam, prilažući iste presude, istakao i u mom Odgovoru na 2. tužbu od 12. svibnja 2017.  Uostalom, te se presude u moju korist i korist moje svjedokinje, izrijekom spominju i u samom predmetu 2. tužbe,  tj. u mojem tekstu u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“, i to na str. 73 (3, 4. i 5. odlomak) 3 ! B) U mojem podnesku od 29. lipnja 2017. 4   upozorio sam ovaj sud da je tužiteljica za sadržaj mojeg teksta u navedenoj knjizi saznal a čak 2 i pol mjeseca ranije nego što je to navela   u tužbi ( „22. veljače 2017.“ ), jer sam tiskopisnu inačicu tog teksta (tj. inačicu predanu uredniku knjige mr. sc. Darku Petr ičiću)  ja priložio sudu u Sv. Ivanu Zelini u dokaznom prilogu mog podneska primljenog u tom sudu dana 30. kolovoza 2016. ( Dokaz 32, 34/A, 35-36 i 37 ), a koji podnesak je tužiteljici uručen, kako je to sama navela u svojoj 1. tužbi :   „2. 12. 2016.“   1   Dostupno na linkovima: na: 1) Odgovor na tužbu od 1. 3. 2017.:  https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017 ; 2) Podnesak od 13. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17 ; 3) Podnesak od 15. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343120707/Podnesak-15-3-17 ; 4) P ožurnica i podnesak od 27. 3. 2017.:  https://www.scribd.com/document/343653743/Po%C5%BEurnica-i-podnesak-27-3-17  2   Dostupno na linku: https://www.scribd.com/document/376402329/Odgovor-na-2-kaznenu-tu%C5%BEbu  3   Tekst je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/334948743/Ministarstvo-pravosu%C4%91a-svjesno-%C5%A1titi-pravosudnu-mafiju  4   Dostupno na linku: https://www.scribd.com/document/355187281/Podnesak-29-6-17   2 ( Dokaz 1 , 3. redak obrazloženja) . Naime sadržaj tog podneska bio  je predmetom njez ine ovdje 1. tužbe, ali me u toj tužbi   ona nije tužila za moj tekst za knjigu „Pravosudna i policijska mafija“ iako je taj tekst (relevantni navodi) bio priložen istom tom podnesku kao Dokaz 24-25 tj. ovdje Dokaz 35-36 . Stoga je jasno da je navedena tužba predana 20 dana nakon što je za tu pravnu stvar već nastupio zastarni rok , obzirom da je za te moje navode tužiteljica doznala još 2. 12. 2016., a ne 22. veljače 2017. , kako je to pogrješno navela u svojoj 2. tužbi.   C) No gornje okolnosti obijesnog parničenja i  zastare zapravo i nisu bitne (te ja zapravo čak i priželjkujem da se ovaj sud na njih uopće i ne obazire!), jer sam ja istinitost svoj ih ovdje tuženih  navoda u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ dokazao dokumentacijom navedenom u fusnotama u samom tekstu knjige, a i dodatno ovome sudu u mom podnesku od 8. kolovoza 2017. 5  Ponajprije sam upozorio na lažno citiranje  drugog od dva moja navoda iz te knjige , onog koji se tiče tužiteljičinog nepružanja nužne pomoći oc u Dinku, iz kojeg navoda su tendenciozno ispuštene riječi „ zagrebački gradski   prirez“, iako se nalaze u mom tekstu, na str. 63: ispuštene riječi „zagrebački gradski“ trebale su biti citirane u tužbi K 439/17 prije riječi „prirez“ na str. 2 i ste tužbe 6 , ali nisu, pa je očito da je riječ o krivotvorini ali i o odvjetniku i stranci koje nemaju vjerodostojnost kada naočigled kriv o tvore sam predmet tužbe. Uostalom, to da i odvjetnik Sinovčić  i njegova stranka odvjetnica Dijana Zori čić  vulgarno i drsko, javno svjesno lažu  i da nemaju ni elementarnu vjerodostojnost tj. kredibilitet , uzdajući se očito da će ih njihovi kolege pravnici  –  suci  –   pomagati u zlu i rušilaštvu tj. štititi u  vjerojatnim tužbama za klevetu i krivokletstvo (što je s ve do 2012. kada ih je za takvo pos tupanje „po vezi“  izrijekom  javno prozvao „Večernji list“   [o čemu će biti govora u mom sljedećem podnesku]   u slučaju tužiteljice doista i bio slučaj, a o čemu sam temeljem na Internetu već objavljenih sadržaja čitavih spi sa i krajnje nakaradnih presuda pisao u mom drugom znanstvenom radu koji čeka objavu) , vidjelo se mnogo puta u ovom predmetu, od samog mog odgovora na 1. tužbu, poslanog 1. 3. 2017. iz čije se dokazne dokumentacije vidjelo da tužiteljica ovome sudu svjesno prešućuje  sve što je relevantno za predmet: npr. iskaz svjedokinje Marice Gagić i činjen icu da su joj ( tužiteljici) zadnja 4 suda u njezinim neosnovnim tužba ma izravno dala za krivo, presudivši protiv nje   (presude= Dokazi: 4, 5, 8-9 ,  10 )! Ovdje bi bilo suvišno prepričavati sve ostale nepobitne materijalne dokaze o svjesnim lažima odvjetničkoga tandema Sinovčić - Zoričić   u njihove 3 tužbe, a koje su već kao laži dokazane u mojim odgovorima na te 3. tužb e , kao i o svjesnim lažima tj. krivokletstvima ovdje tužiteljice u njezina 2 iskaza pred ovim sudom (23. studenog 2017. i 6. ožujka 2018.), a   koji će kao lažni biti detaljno dokazani u sljedećem podnesku   (premda to i nije nužno, jer tužiteljica u prilog dokazivanja istinitosti tih svojih navoda n ije dala gotovo nikakve dokaze, i jer se time ovaj predmet pretvara tj. svjesno maliciozno širi u svađu koja nema veze s njegovim meritumom) ,   u kojem ću temeljem brojnih priloženih dokumenata (pretežno javnih isprava) dokazati doista mnogobrojne vrlo sirov e i vulgarne, očite laži u usmenim iskazima ovdje tužiteljice kao (same sebi) svjedokinje na ročištima 23. 11. 2017. i 6. 3. 2018. tj . njezina brojna vulgarna, očita svjesna krivokletstva - kaznena djela, u samoj sudnici na ovome sudu. Stoga ću ovdje spomenuti samo jednu doista krajnje zlonamjernu i agresivnu, uistinu svakom normalnom izrazito znakovitu namjernu laž   ovdje tužiteljice, a koja je specijalističkom medicinskom dokumentacijom , pribavu koje je sama tužiteljica zatražila od ovoga suda (!), već   dokazana kao njezina laž! Radi se o navodu tužiteljice u njezinoj 3. tužbi, primljenoj u ovom sudu 12. 9. 2017., da je  –   čak drsko očito lažući da je ta „činjenica“ meni „jako dobro poznata“ (!!!)  –  njezina i moja majka Anica bila „dugogodišnji duševni bolesnik“   (3. tužba, str. 2  = Dokaz 61/A 7 ) , a što sam ja –  kako je to ovom sudu poznato  –   izravno nepobitno raskrinkao kao tužiteljičinu svjesnu laž već u samom mom odgovoru na 3. tužbu 8   ne samo s više desetaka neizravnih dokaza koji dokazuju da je takvo nešto apsolutno nemoguće ( Dokazi 22, 28 i 64-97 ), nego i samim liječničkim kartonom pribavu kojega je na ročištu 3. studenog 2017. punomoćnik Sinovčić zatražio (Zapis nik 9 , str. 3) a kojeg sam ja na istome ročištu priložio u spis kao Dokaz 91-92 , pa je, nezadovoljan sadržajem tog kartona kojeg on  je sam tražio   (jer se pokazalo da majka nije imala nikakvu dijagnozu, da je psihijatra posjećivala svega dva mjeseca, da nije imala p repisane nikakve 5  Dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17  6  2. t užba je priložena kao Dokaz 123-125 , dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi (vidjeti Dokaz 124 ). 7  Dokaz je dostupan je na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi  8   Odgovor je s pripadajućim dokazima dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi  9  Zapisnik je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/365017254/Zapisnik-od-3-11-2017   3 ljekove i da je istodobno radila u osnovnoj školi)   pretvaraj ući time ovo suđenje u četvrtorazrednu balkansku farsu, odvjetnik Sinovčić zatražio na ročištu 23. studenog 2017. 10  da ovaj sud ne uzme u obzir prvu stranu tog kartona nego samo drugu ( Dokaz 92 ), što je sud naravno odbio, spriječivši time Sinovčićev svjesni  drski javni pokušaj redikulizacije i ovog postupka i ovoga suda tj. njegovih djelatnika. Isti Sinovčić je u svojem drskom sadističkom klevetničkom iživljavanju na mojoj pok. majci  (koje ako ikada ponovi će odgovarati!) , a u korist svoje stranke, na istom ročištu zatražio i pribavu majčina kartona iz KB Sestre Milosrdnice, a s čime se ovaj sud začudo složio , iako nije morao, pa ni trebao, jer se radilo o irelevantnom dokazivanju, jer sam majčin karton iz iste bolnice ja već priložio u spis kao  Dokaz 91-92.   KB Sestara Milosrdnica međutim nije imao traženi karton, i umjesto da se tako očituje prema ovome sudu, sudu  je suprotno njegovu traženju (!) i suprotno traženju odvjetnika Sinovčića (!) , misleći valjda da time pogoduje „kolegama“ „doktorima“ odvjetnicima, neosnovano poslao majčino Otpusno pismo od 14. 12. 1981. , koje je svojim sadržajem međutim    –   kakvog li savršenog dokaza za brojna kaznena djela tužiteljice i njezinog pomoćnika, te dokaza točnosti one „Tko pod drugim jamu kopa…“  - potpuno raskrinkalo i uniš tilo patološke , zvjerske laži o mojoj pok. majci kao  o „dugogodišnjem duševnom bolesniku“  -  jer ništa takvog ne stoji u navedenom Otpusnom pismu, u kojem dapače izrijekom stoji mišljenje specijalista da kod moje pok. majke ne postoje nikakvi sigurni znaci duševne bolest  (a iz istog dokumenta vidljivo je da ona uopće nikada nije bila duševno bolesna) - a koje patološke zvjerske laži su ovome sudu svojom demonskom arogancijom (koja svakako svjedoči o suštini njihova krajnje moguće zlog, bezočnog i pokvarenog zvjerskog karaktera!) uporno arogantno servirali odvjetnici Sinovčić (punomoćnik) i odvjetnica Zoričić (stranka), kako sam  ja to temeljem navedenih specijalističkih nalaza (majčin karton i Otpusno pismo) , te još gotovo 50 neizravnih dokaza, već nepobitno dokazao  u Odgovoru na 3. tužbu, te u podnescima od 6. ožujka 2018. i  od 5. travnja 2018. Zanimljivo je napomenuti da je ovaj sud , doduše zakonski na to obavezan,  bio dobrohotno upozorio tužiteljicu na zako nsku blagodat koja joj omogućuje da ne svjedoči protiv vlastite majke, ali je tužiteljica s kapricioznim prijezirom tu mogućnost  lakonski odbila (Zapisnik od 23. studenog 2017., str. 3) doslovno ne mogavši dočekati da pok. majku u rijetko viđenom krivokletničkom zanosu, pokuša i ponovno duhovno usmrtiti svojim klevetama , opetovano je klevećuči kao luđakinju, posve se međutim raskrinkavši tim iživljavanjem na mrtvoj majci  napokon pred svima, i to upravo dokumentom pribavu kojeg je ona sama tražila ! KONZEKVENTNO JE OVDJE KLJUČNO UOČITI DA JE RIJEČ O OSOBI KOJA SE U SAMOJ SUDNICI NAOČIGLED BAVI KRIMINALOM (klevete i krivokletstva) AROGANTNO I BEZOČNO BLATEĆI VLASTITU MRTVU MAJKU, TJ . UOČITI DA JE RIJEČ O OSOBI KOJA NEMA (kao uostalom kako smo vidjeli, ni njezin odvjetnik Sinovčić, što sve ovdje tvrdim pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću! ) APSOLUTNO NIKAKVIH MORALNIH SKRUPULA, TE STOGA NJEZINE IZJAVE SAME PO SEBI NE MOGU IMATI PRED OVIM SUDOM NIKAKVU VJERODOSTOJNOST TJ. KREDIBILITET. D) To je važno uočiti općenito, ali i u kontekstu točnosti mojeg navoda o tužiteljičinu odbijanju prodaje svoje polovice u nedovršenoj kući naslijeđenoj iza majke (koje se pismeno odrekla) a kako bi se ocu spasio život, čime mu tužiteljica nije pružila nužnu pomoć   (2. tužba, str. 1, zadnja rečenica na stranici) : „Što se tiče pok. oca Dinka  (1939.-1996.) sestra  tj. kći    mu nije pružila nužnu pomoć, odbivši za spas njegova života prodati svoju polovicu u nedovršenoj kući naslijeđenoj iza majke (koje se pismeno o drekla!), radi čega je on godinu i pol kasnio na hitnu operaciju srca, na koju je stoga došao u znatno lošijem stanju, pa ga je na samoj operaciji pogodio infarkt od kojeg je i umro. I iz očeve smrti sestra  je izvukla veliku materijalnu korist, prijavivši se 1996.  –2002. na očevu adresu u Sv. Ivanu Zelini (ruševna montažna baraka od 41 m2 u kojoj ja u vrlo teškim okolnostima živim, i iz koje me sestra  sada pokušava deložirati) kako na prihode od svoje zagrebačke odvjetničke kancelarije s 5 zaposlenih priprav nika ne bi plaćala zagrebački gradski prirez.“  Kako sam to istakao već u podnesku od 27. studenog 2017., str. 3- 4, pod: III., ja sam tu istu činjenicu  javno iznio  još u „ Zelinskom glasniku “  od prosinca 2002. ( dana 3. 11. 2017. priloženi Dokaz 55 , str. 42/c), i tužiteljica me za navođenje te činjenice nije tužila ni tada, niti u niz navrata kasnije, kada sam ist u činjenicu bio   javno ponavljao, nego tek sada kada je svjedok  –  pok. g. Matura (= Marečić Zvonko) u međuvremenu umro, pa takvo postupanje ovdje tužiteljice predstavlja tipičnu zloporabu VENIRE CONTRA FACTUM PROPRIUM, a na što 10  Zapisnik je dostupan na linku: https://www.scribd.com/document/376406570/Zapisnik-23-11-2017   4 sam ovaj sud izrijekom upozorio još u mom Odgovoru na 3. tužbu  od 3. studenog 2017. (str. 8, pod: 2), detaljno navodeći sve prigode u kojima tužiteljica na moje navođenje iste ove   činjenice  nije reagirala (u periodu 2002.- 2014.!), tuživši me tek sada kada je saznala da je svjedok, gdin Matura umro, pa je (i) u tom dijelu te tužbe riječ o nezakonitoj manipulaciji i zloporabi , te obijesnom parničenju.   Što se tiče drugog dijela te moje tvrdnje, koji se odnosi na veliku materijalnu korist koju je tužiteljica izvukla iz očeve smrti, tj. iz činjenice da ocu nije pružila nužnu pomoć, tu sam činjenicu, temeljem oko 100 javnih isprava priloženih kao Dokaz 39   obrazložio još u mom Podnesku i požurnici od 8. kolovoza 2017. Navedeni Dokaz 39 , koji broji 48 strana je zapravo moj Upit poslan Poreznoj upravi  još 2. siječnja 2013. , u kojem pitam Poreznu upravu postoji li zakonski temelj za stav Hrvatske odvjetničke komore da plaćanje poreza ne spada u dužnosti odvjetništva  ( Dokaz 39 , str. 1), a na koji mi je Porezna uprava odgovorila ( Dokaz 40 ) davši mi za pravo! No ta je stvar sada manje bitna obzirom da je u svojem iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018. tužiteljica priznala da je točno da je  nak on očeve smrti 1996. do 2002. godine imala (lažno) prijavljeno prebivalište  na adresi Domjanićeva 15, 10380 Sv. Ivan Zelina, lažno  pred ovim sudom iskazujući  da: „ja nisam mogla biti nigdje drugdje prijavljena obzirom da ja u to vrijeme nisam imala niti je dnu drugu nekretninu u vlasništvu.“  (Zapisnik, str. 4). Iz ovog navoda tužiteljice koji je lažan i načelno , i konkretno, razvidno je da ona doista svoje slušatelje, uključujući i predmetnog suca Blažekovića ,  javno smatra potpunim debilima koji će povjerova ti u njezinu (implicitnu) laž da je moguće biti prijavljen samo na adresi nekretnine koju netko ima u vlasništvu. Načelno to  je laž, jer u tom slučaju   preko milijun građana RH ne bi mogao biti prijavljen nigdje, a prvenstveno mlađi punoljetnici koji u prav ilu nemaju u vlasništvu nikakvu nekretninu, a svi znamo da tome nije tako, i da oni jesu prijavljeni na adresama nekretnina koje oni nemaju u vlasništvu.  No i u konkretno m slučaju    je to laž ,  jer je tužiteljica u periodu 1991. do 1996. bila prijavljena u stanu prijatelja Irislava Drezge u Varšavskoj 2/III , Zagreb, u kojem je kontinuirano prebivala, a što za period 1993. do 1996. nepobitno dokazuju čak 2 javne isprave koje sam ja već priložio u  prethodnim disciplinskim i sudskim postupcima: 1)   izvadak iz zemljišne knjige KO Sv. I van Zelina od 23. 9. 1993. ( Dokaz 127-128 ) u kojem su navedene adrese prebivališta i tužiteljice „Vranković Diane iz Zagreba, Varšavska 2“ i moja: „Vranković Ante -a iz Ivan Dolca, Jelsa, Otok Hvar“ ( Dokaz 127 ), iz čega je razvidno da je tužiteljica lagala , jer je od 1991. tj. od 1993.  –  1996. bila prijavljena u nekretnini (stanu) u Zagrebu - Varšavska 2 , koju ona niti tada niti ikad prije ili kasnije nije imala u vlasništv u, kao i ja koji sam bio prijavljen u vikendici u Ivan Dolcu, Jelsa, Otok Hvar, koju ni ja tada nisam imao u vlasništvu , obzirom da sam joj suvlasnikom postao tek nakon smrti oca Dinka 7. 3. 1996. ( Dokaz 129 ), koji joj  je bio vlasnik. 2)   Drugi nepobitan dokaz da je tužiteljica u svojem gore citiranom iskazu na ročištu održanom 6. ožujka 2018. lagala jest Rješenje o nasljeđivanju od 11. 4. 1996.  (Dokaz 129-131 ) , čiju je kopiju dana 1. 7. 1996. ovjerio javni bilježnik Ante Ilić ( Dokaz 131 ) inače prijatelj tužiteljice, koji je tom prigodom legitimirao tužiteljicu i naveo adresu s njezine legitimacije tj. osobne iskaznice („Zagreb, Varšavska 2“) , pa je i iz te javne isprave izdane temeljem osobne iskaznice tužiteljice s adresom „Varšavska 2, Z agreb“ jasno da je tužiteljica lagala  kada je na ročištu 6. ožujka 2018. kazala: „ja nisam mogla biti nigdje drugdje prijavljena obzirom da ja u to vrijeme nisam imala niti jednu drugu nekretninu u vlasništvu.“ , j er navedenu nekretninu u Varšavskoj 2 u Za grebu ona nikada nije imala u vlasništvu a svejedno je u njoj vidimo bila prijavljena (Dokaz 129-131 ). Obzirom da je tuži teljici bila poznata moja tvrdnja iz ovome sudu s moje strane još uz podnesak od 8. kolovoza 2017. priloženog Dokaza 39, str. 11, 1. odlomak odozgo, da je ona još 1989. odselila u Zagreb u kojem  je „do 1996. imala prijavljeno prebivalište u stanu   kojeg je kao podstanar čuvala prijateljima, u Varšavskoj 2 (Dokaz 251, 260, 261)“ jasno je da je tužiteljica   točnost te moje tvrdnje mogla pobiti isključivo  javnom ispravom - potvrdom I. policijske postaje Zagreb  –  Centar da ona (Diana Vranković) na području nadležnosti te PP tj. općine Centar, pod koju Varšavska ulica br. 2 spada, nikada nije imala prijavljeno prebivalište, a obzirom da ona takv u potvrdu sudu nije priložila, jasno je da je svjesno lagala , jer moj navod iz Dokaza 39 , str. 11, izvorno utemeljen na ovdje Dokazima 127, 128, 131, a   koji su u Disciplinskoj prijavi (o toj prijavi pisao sam u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“ na str. 64 - 66) i u građanskoj parnici koja je u tijeku imali brojeve 251, 260, 261,
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks