OSNOVNA NAČELA FINANCIJSKOG PLANIRANJA U EX-ANTE SUSTAVIMA OSIGURANJA DEPOZITA - PDF

Description
OSNOVNA NAČELA FINANCIJSKOG PLANIRANJA U EX-ANTE SUSTAVIMA OSIGURANJA DEPOZITA mr. sc. Đurđica OGNJENOVIĆ Stručni članak * Arhivanalitika d.o.o., Zagreb UDK: (497.1) JEL: E52 Sažetak U radu se

Please download to get full document.

View again

of 14
All materials on our website are shared by users. If you have any questions about copyright issues, please report us to resolve them. We are always happy to assist you.
Information
Category:

Sheet Music

Publish on:

Views: 12 | Pages: 14

Extension: PDF | Download: 0

Share
Transcript
OSNOVNA NAČELA FINANCIJSKOG PLANIRANJA U EX-ANTE SUSTAVIMA OSIGURANJA DEPOZITA mr. sc. Đurđica OGNJENOVIĆ Stručni članak * Arhivanalitika d.o.o., Zagreb UDK: (497.1) JEL: E52 Sažetak U radu se istražuju osnovna načela financijskog planiranja u ex-ante sustavima osiguranja depozita u literaturi o osiguranju depozita, te u zakonodavnom okviru EU. Financijsko planiranje u sustavima osiguranja depozita diljem svijeta služi za izradu godišnjih proračuna, za strateško planiranje i utvrđivanje optimalne veličine prikupljenih sredstava, ali se praksa financijskog planiranja značajno razlikuje od zemlje do zemlje. Ni u literaturi ni u praksi ne postoje jasna i međunarodno prihvaćena načela financijskog planiranja za potrebe osiguranja depozita, osim vrlo općenitih smjernica. Uzevši u obzir činjenicu da je osiguranje depozita zapravo monopol, nedostatak prihvaćenih načela i neprikladno financijsko planiranje u praksi mogu dovesti do nedostatnih financijskih sredstava i neprimjerenog upravljanja sredstvima fonda osiguranja. Ključne riječi: osiguranje depozita, financijsko planiranje, ex-ante sustav osiguranja depozita I. Uvod Osiguranje depozita je zakonom utvrđena zaštita depozita u slučaju propasti banaka. Cilj te mjere nije rješavanje bankovnih kriza, niti bi takva očekivanja trebala postojati. S obzirom na upravljanje, osiguranje depozita može biti javno ili privatno, s uskim ili širokim ovlastima i ulogom u osiguravanju opće financijske stabilnosti. Iznos i opseg zaštite koju jamči osiguranje depozita razlikuje se od zemlje do zemlje. Osiguranje depozita može biti uspostavljeno u zasebnoj instituciji ili kao organizacijski dio u sklopu nadzorne institucije * Primljeno (Received): Prihvaćeno (Accepted): ili državne agencije, ali u svakom slučaju pravila koja reguliraju njegove poslove trebaju biti unaprijed jasna i definirana u obliku zakona. Kao i u djelatnosti klasičnog osiguranja, vjerodostojnost osiguravatelja iznimno je važna, posebice zbog toga što deponenti (tj. oni čiji su depoziti osigurani) nemaju mogućnost odabira drugog osiguravatelja na tržištu. Drugim riječima, sustav osiguranja depozita je monopol. Bez obzira na ciljeve, ovlasti ili model upravljanja, osiguranje depozita ima uvijek isti zadatak isplatiti deponente u slučaju propasti banaka u što kraćem vremenu kako bi se spriječila panika i domino-efekt te kako bi se, zajedno s drugim tržišnim sudionicima, očuvala stabilnost financijskog sustava. Međutim, zakon koji regulira osiguranje depozita može biti savršen, sve procedure mogu biti usvojene, ali najkritičniji trenutak za svaki sustav osiguranja depozita je vrijeme propasti banke. Ako osiguranje depozita ne ispuni očekivanja u tom trenutku, šteta će biti velika i vjerodostojnost sustava ne može se lako vratiti. Stoga je financijsko planiranje u djelatnosti osiguranja depozita iznimno važno. Financijsko je planiranje tehničko pitanje, mnogo važnije u praksi nego u teoriji. No teorija bi barem trebala osigurati jasne međunarodno prihvaćene smjernice koje bi omogućivale dobru praksu. Budući da s teoretskog stajališta financijsko planiranje nije posebno zanimljivo pitanje, to je rezultiralo nedostatkom literature o toj temi. Naime, postoji mnogo radova o osiguranju depozita općenito, o njegovoj svrsishodnosti i troškovima, glavnim obilježjima različitih modela koji postoje u praksi, o moralnom hazardu i, posebice, o načinu financiranja, 1 ali nema radova koji razrađuju isključivo problematiku financijskog planiranja u osiguranju depozita. Ovaj rad nije usredotočen na odabir modela financiranja osiguranja depozita, osim u dijelu u kojemu model financiranja i zakonodavno rješenje financijskih resursa određuju financijsko planiranje. Očito je financijsko planiranje osobito značajno u sustavima u kojima postoje ex-ante fondovi osiguranja i u kojima se unaprijed kreira financijski fond kojim treba primjereno upravljati. Zato je rad usredotočen samo na financijsko planiranje u ex-ante sustavima osiguranja depozita. Osnovni je cilj rada identificirati glavna načela financijskog planiranja u ex-ante sustavima osiguranja depozita. Također se istražuje i različita poslovna praksa u vezi s financijskim planiranjem u osiguranju depozita. Rad je podijeljen na tri dijela. U prvom se dijelu daje pregled određenih koncepata financijskog planiranja identificiranih u postojećoj literaturi. Drugi dio donosi stajališta EU o problematici financijskog planiranja. U trećem se dijelu istražuju načela financijskog planiranja putem važnih pitanja, kao što su: a) Ima li dovoljno financijskih sredstava u fondu osiguranja? b) Treba li za fond osiguranja utvrditi ciljanu veličinu i kako je odrediti? c) Što je optimalna veličina fonda osiguranja? d) Kako odrediti optimalne premije za banke? e) Kako procijeniti rizik za potrebe sustava osiguranja depozita? Budući da u djelatnosti osiguranja depozita ne postoje međunarodno prihvaćeni standardi financijskog planiranja, osim općenitih smjernica koje se mogu naći u radovima koji obrađuje problematiku osiguranja depozita, praksa financijskog planiranja razlikuje se od zemlje do zemlje. Kad je okvir financijskog planiranja tako općenit, ne može se ustvrditi da ne postoji veza između identificiranih smjernica i postojeće prakse. Ali, uzev- 1 Detaljnije vidjeti npr. Roy (2000), FDIC (2000), Laeven (2002), Frolov (2004), Šonje (2006), gdje su opisani različiti aspekti financiranja sustava osiguranja depozita. 370 ši u obzir veličinu financijskih sredstava kojima upravljaju sustavi osiguranja depozita i činjenicu da je osiguranje depozita specifična djelatnost koja se suočava s brojnim rizicima, zaključak je da bi bilo nužno izraditi i primjenjivati općeprihvaćene standarde financijskog planiranja. 2. Koncepti financijskog planiranja u literaturi o osiguranju depozita S obzirom na način financiranja, postoje dva osnovna modela osiguranja depozita ex-ante i ex-post sustavi. Ex-ante osiguranje depozita postoji kad je zakonom propisano osnivanje financijskog fonda za isplatu osiguranih depozita. Fond se osniva iz različitih izvora, primjerice iz a) početnog kapitala prilikom osnivanja fonda i naknada članica sustava, b) iz redovitih i dopunskih premija koje plaćaju članice, te iz c) dodatnih izvora kao što su zaduživanje na tržištu ili iz proračuna kao tzv. posljednjeg utočišta. Ex-post model osiguranja depozita ne kreira fond unaprijed, već prikuplja sredstva u trenutku kad je potrebno isplatiti osigurane depozite. Postoje mnogi argumenti za i protiv obaju modela. Roy (2000) daje pregled obilježja tih dvaju različitih modela financiranja i njihovo relativno vrednovanje prema učinkovitosti i troškovima sustava. On smatra da su ex-ante modeli osiguranja depozita učinkovitiji, ali skuplji od ex-post modela. Naime, kad se financijska sredstva za osiguranje depozita prikupljaju kontinuirano, fond osiguranja depozita je likvidan i spreman za isplatu u slučaju potrebe. Članice sustava plaćaju premiju i u razdoblju recesije i u razdoblju uspješnosti. Premiju plaćaju sve članice sustava, ne samo one koje su preostale na tržištu nakon propasti neke institucije (kao u ex-post modelu osiguranja depozita, gdje se sredstva prikupljaju prema potrebi, za isplatu osiguranih depozita u onoj instituciji koja izlazi s tržišta). Postojanje fonda osiguranja pojačava povjerenje deponenata. Međutim, ex-ante fondom osiguranja istodobno je potrebno upravljati, što povećava operativne troškove u usporedbi s ex-post modelom osiguranja depozita koji nema fonda. Ex-post sustavi osiguranja depozita ne stvaraju nepotrebni financijski trošak za članice sustava tijekom razdoblja kada nema propasti banaka jer tada nema nikakvih uplata i banke se sredstvima mogu koristiti učinkovitije. Premije su tradicionalno glavni izvor punjenja fonda osiguranja u ex-ante sustavima osiguranja depozita. Značajna se sredstva mogu osigurati i kapitalnim ulaganjem osnivača institucije prilikom osnivanja fonda osiguranja, kao i u posebnim situacijama poput bankovne krize, kad se sredstva osiguravaju, primjerice, iz proračuna ili izvanrednim zaduživanjem. Premije osiguranja mogu biti eksplicitno propisane zakonom u određenom postotku na definiranu osnovicu npr. ukupne depozite, osigurane depozite, rizičnu ponderiranu aktivu i sl., ali neke države zakonom propisuju samo gornji iznos premije ili raspon godišnje premije, te na taj način omogućuju da institucija zadužena za osiguranje depozita fleksibilnije odredi iznos premije. Galac (2005) objašnjava ekonomsku i financijsku teoriju premije, te prikazuje empirijski dokaz primjene tzv. diferencijalne premije koja se vezuje za rizičnost pojedine institucije članice sustava. Jedan od glavnih preduvjeta uspješnosti svakog sustava osiguranja depozita jesu likvidna i dovoljna financijska sredstva (ako postoji unaprijed kreiran fond osiguranja) ili brz pristup prikupljanju potrebnih sredstava (mogućnost prikupljanja naknadnih premija, odnosno dodatno financiranje iz proračuna ili zaduživanjem). U oba slučaja sredstva 371 su potrebna u kratkom vremenu. Jedini način da se u nekoj instituciji zaduženoj za osiguranje depozita osiguraju likvidna i dovoljna sredstva jest pažljivo financijsko planiranje. Financijsko planiranje osiguranja depozita može imati nekoliko značenja, te se pod tim pojmom razumijeva godišnje planiranje (projekcije novčanih tijekova), strateško planiranje (ciljno financiranje) i, idealno, optimalizacija veličine fonda osiguranja. Kad se izrađuje godišnji plan, sustav osiguranja depozita izrađuje projekciju svojih budućih novčanih tijekova. Takva projekcija počinje pažljivim planiranjem svih priljeva i odljeva novca, stavku po stavku, uzimajući u obzir sve determinante izvora sredstava i njihova korištenja. Strateško planiranje može se definirati kao srednjoročno i dugoročno financijsko planiranje koje služi za određivanje ciljane veličine fonda osiguranja. Ciljana veličina fonda osiguranja obično se utvrđuje u postotku potencijalnih obveza, odnosno osiguranih depozita ili kao postotak ukupnih depozita, te se naziva ciljani omjer pokrića. Omjer pokrića definira se kao omjer postojećih financijskih sredstava u fondu osiguranja prema osiguranim depozitima (ukupnim depozitima koji se osiguravaju ili ukupnom iznosu osiguranih depozita u slučaju propasti banke). Kad se ciljani omjer pokrića fonda osiguranja utvrđuje kao npr. 2% ukupnih osiguranih depozita, sustav osiguranja depozita koristi se financijskim planiranjem za ujednačavanje svojih financijskih sredstava s postavljenim željenim ciljem. Omjer pokrića služi kao alat za ocjenu financijske snage sustava osiguranja depozita. Može se koristiti za analizu ocjene mogućnosti isplate osiguranih depozita određenih banaka na osnovi usporedbe prikupljenih sredstava s osiguranim depozitima određenih banaka. Primjerice, s prikupljenim sredstvima u fondu osiguranja u visini 2% svih osiguranih depozita u sustavu fond osiguranja može istodobno isplatiti osigurane depozite određenog broja najmanjih banaka ili svake banke pojedinačno, osim nekoliko najvećih banaka. Garcia (1999) smatra kako je vrlo korisno da sustav osiguranja depozita utvrdi ciljanu veličinu fonda osiguranja radi postizanja i očuvanja financijske vjerodostojnosti i da se izbjegne nedostatak financijskih sredstava koji bi mogao dovesti do insolventnosti sustava osiguranja depozita. Ujedno navodi da utvrđivanje prikladne ciljne veličine fonda osiguranja zahtijeva realističnu procjenu stanja bankovne industrije, veličine potrebnih financijskih sredstava te vremena kad bi sredstva mogla biti potrebna, kao i sposobnost članica sustava da plate propisanu premiju bez ugrožavanja svoje profitabilnosti, solventnosti i likvidnosti. Iako mnoge zemlje propisima utvrđuju ciljnu veličinu fonda osiguranja, tek je nekolicina njih doista provela ozbiljnu analizu i procjenu za određivanje ciljnog omjera pokrića. Primjena financijskog planiranja za određivanje optimalne veličine fonda osiguranja najnapredniji je oblik korištenja financijskog planiranja u osiguranju depozita. U tom slučaju financijsko planiranje nije samo analitički, već strateški alat za definiranje optimalne veličine fonda osiguranja, te načina na koji se potrebe za likvidnošću sustava osiguranja mogu odrediti i strukturirati. Optimalizacija fonda osiguranja financijskim planiranjem podrazumijeva nastojanje da se sustavom osiguranja depozita želi postići optimalna veličina fonda osiguranja (ni prevelik ni nedostatan fond) putem optimalnog financiranja. Iako su prvi sustavi osiguranja depozita uspostavljeni prije gotovo 70 godina, ne postoji međunarodno regulacijsko tijelo, odnosno institucija koja bi utvrđivala i propisivala standarde za osiguranje depozita. Ex-ante sustavi osiguranja depozita upravljaju velikim financijskim iznosima, a još uvijek ne postoje prihvaćena načela financijskog planiranja 372 niti financijskog upravljanja tim sredstvima. Garcia je (1999) identificirala listu najbolje svjetske prakse u sustavima osiguranja depozita u razdobljima bez bankovne krize. Dva obilježja s njezine liste brza isplata deponenata i osiguranje dovoljno sredstava financiranja kako bi se izbjegla insolventnost osiguranja depozita nesumnjivo su povezana. Ta bi se obilježja mogla identificirati kao potencijalne smjernice za donošenje standarda za poslovnu praksu. Ako sustav osiguranja depozita ne može isplatiti osigurane depozite odmah, već s odgodom, on je ili uvelike nelikvidan ili insolventan, što takav sustav udaljava od najbolje svjetske prakse. Garcia je identificirala tri praktična problema koja bi trebalo riješiti u vezi s dovoljnom veličinom fonda osiguranja. To su: a) odabir ex-ante ili ex-post modela osiguranja depozita, b) određivanje prikladne visine premije i akumuliranje financijskih sredstava u fondu osiguranja, te c) određivanje dodatnih izvora financiranja od strane države. Prvo i posljednje pitanje uvijek se definiraju u ranoj fazi kreiranja sustava osiguranja depozita i propisuju zakonom. Međutim, pitanje koje se odnosi na određivanje prikladne visine premije i adekvatne veličine samog fonda osiguranja još je uvijek zagonetka u mnogim zemljama. Ne postoje jasna pravila za definiranje načina na koji se određuje prikladna visina premija osiguranja, posebno za ocjenu i određivanje adekvatne i poželjne veličine fonda osiguranja. Prema Financial Stability Forumu (2001:26), sustav osiguranja depozita treba imati na raspolaganju sve mehanizme financiranja kako bi osigurao brzu isplatu osiguranih depozita nakon propasti banke. Iako su na dokumentu radili stručnjaci zaposleni u osiguranju depozita iz više zemalja, bili su usredotočeni na problematiku iz perspektive zakonodavstva. Takav je pristup bio logičan u to vrijeme jer su mnogi sustavi osiguranja depozita rješavali probleme nastale zbog loših zakonodavnih rješenja, posebice onih koji se odnose na ograničenje ovlasti sustava osiguranja depozita. Roy (2000) daje pregled pitanja povezanih s financiranjem te problematiku optimalnog financiranja za osiguranje depozita nudeći okvir za analizu. On je identificirao čimbenike koji utječu na izbor ex-ante ili ex-post modela, kao i čimbenike koji utječu na dostatnost financijskih sredstava nekog sustava osiguranja depozita. Prema Royu (2000:11), da bi se odredilo je li zadani iznos financiranja dovoljan, potrebno je uspoređivati potencijalne potrebe ili gubitke s izvora sredstava koji su na raspolaganju. Ta jednostavna rečenica objašnjava bit financijskog planiranja u osiguranju depozita radi određenja adekvatnih financijskih sredstava. U nastavku rada daje se pregled pristupa tom problemu u praksi. 3. Direktiva Europske unije i financijsko planiranje u osiguranju depozita Stav EU o financijskom planiranju u osiguranju depozita iznimno je važan zato što Unija postavlja standarde za zakonodavce zemalja članica u postupku reguliranja osiguranja depozita. Naime, svaka zemlja članica EU mora propisati osiguranje depozita u zadanim okvirima tzv. Direktive EU o osiguranju depozita (1994:4) (dalje: Direktiva EU). To je razlog zašto je upravo Direktiva EU mogla preuzeti tu zadaću i nadomjestiti međunarodni niz standarda za financijsko planiranje koji nedostaju, barem u državama članicama Euro područja. Međutim, Direktiva EU predstavlja opća pravila i nije iskoristila šansu preuzimanja vodstva u pozicioniranju donositelja takvih standarda. Direktiva EU ne propisuje model financiranja niti metodu naplate premije, već to prepušta nadležnosti nacio- 373 nalnih zakonodavaca, iako svojim sadržajem daje važan regulacijski okvir za sve zemlje članice. Neneovsky i Dmitrova (2003) iznose zanimljiv pregled problema koji nastaju za nove članice EU zbog obvezne primjene Direktive EU prilikom ulaska u punopravno članstvo. Naime, one smatraju da zbog propisanih obilježja modela osiguranja depozita u koji se moraju uklopiti sve članice Unije postoje dokazi o previsokom iznosu osiguranja u nekim državama koji bi mogao dovesti do povećanja moralnog hazarda i troškova bankovnog posredovanja na cijelom području EU. U predgovoru Direktive EU navodi se: Nije neizbježno potrebno da se ovom Direktivom harmoniziraju metode financiranja sustava osiguranja depozita niti samih kreditnih institucija, uzimajući u obzir da troškove financiranja sustava moraju snositi, zapravo, same kreditne institucije te da usto financijski kapaciteti takvih sustava moraju biti u razmjeru s njihovim obvezama; međutim, stabilnost bankovnog sustava u zemlji članici ne smije biti ugrožena. Unija stoga ostavlja problematiku financiranja u nadležnosti svake zemlje članice. Međutim, Direktiva ipak daje neka glavna načela. Prvo je načelo da članice sustava osiguranja depozita moraju plaćati za uslugu osiguranja depozita. Drugo načelo propisuje da izvori financiranja moraju biti usklađeni s potencijalnim obvezama. Sustav osiguranja depozita treba imati takve mehanizme financiranja koji će biti u razmjeru s njegovim obvezama. Oba načela nalikuju načelima koja se nalaze u drugim izvorima spomenutim u ovom radu, ali nisu ni detaljnija ni preciznija. Europska komisija razmatrala je ideju da revidirana Direktiva EU preciznije propiše kao obvezan ex-ante model osiguranja depozita, prikladnu veličinu omjera pokrića i sl., ali čini se da su takve ideje odbačene i da se Direktiva EU u svojoj biti za sada neće mijenjati. 2 Naime, Europska komisija je namjeravala znatnije revidirati Direktivu EU, ali je taj izazovni zadatak odgođen. Ne postoje javno dostupni pisani dokumenti koji objašnjavaju ili argumentiraju takvu odluku. Tablica 1. daje pregled modela osiguranja depozita u zemljama EU prema načinu financiranja. Tablica 1. Financiranje osiguranja depozita u zemljama članicama Europske unije Financiranje Stare članice Nove članice Ukupno ex-ante mješovito ex-post Ukupno Izvor: Demirguc-Kunt, Karacaovali i Laeven (2005, 35-38) Ex-post modeli osiguranja depozita u EU su u manjini. Svaki zaključak o tome koji je model bolji bio bi neprikladan. Također je teško identificirati glavne razloge zašto je većina država članica EU odabrala upravo ex-ante financiranje osiguranja depozita, iako 2 Dirk Cupei za vrijeme rasprave i prezentacije na EFDI konferenciji o osiguranju depozita u Sarajevu 9. prosinca godine. 374 bi istraživanje o tome koji su stvarni razlozi bili važni zakonodavcima prilikom odlučivanja za ex-ante model bilo izuzetno zanimljivo i korisno. Tijekom razdoblja revizije Direktive EU Europska je komisija (European Commission, 2005:4) identificirala četiri grupe sustava osiguranja depozita, ovisno o modelu financiranja: 1. sustavi s visokim ex-ante financiranjem: zadržavanjem velikih iznosa financijskih sredstava u fondu i omjerom pokrića iznad 2%; 2. sustavi
Related Search
We Need Your Support
Thank you for visiting our website and your interest in our free products and services. We are nonprofit website to share and download documents. To the running of this website, we need your help to support us.

Thanks to everyone for your continued support.

No, Thanks